Info – status raseljene osobe

28Srp08

Pojam raseljena osoba

Raseljena osoba, prema važećem Zakonu, jest osoba, državljanin Bosne i Hercegovine koja je nakon 30.04.1991 godine raseljena na području Federacije BiH usljed sukoba, progona, opravdanog straha od progona ili povrede ljudskih prava na području Bosne i Hercegovine, a ne postoje uvjeti za siguran i dostojanstven povratak u svoje prebivalište, niti se dobrovoljno odlučila na izbor novog mjesta življenja.

 

Način stjecanja statusa raseljene osobe

Na osobni zahtjev stranke Služba za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice izdaje rješenje o statusu raseljene osobe temeljem sljedeće dokumentacije:

1. Popunjen obrazac Re-registracije
2. Kućna lista (Mjesna zajednica iz mjesta trenutnog boravka);
3. CIPS prijave boravka (za sve punoljetne članove domaćinstva ) i rodni listovi za djecu;
4. Dokaz o vlasništvu nad predratnom imovinom (ZK izvadak, posjedovni list, rješenje o povratu imovine ili odluka CRPC-a );
5. Uvjerenje o uvjetnosti / oštećenju imovine iz 1991. godine (uvjerenje iz predratne općine);
6. Uvjerenje o prebivalištu na dan 30.04.1991. godine (nadležni MUP);
7. Dokaz o visini primanja za sve članove domaćinstva (plaća, mirovina, invalidnina, socijalna iskaznica ili primanja po drugim osnovama; za neuposlene uvjerenje Zavoda za zapošljavanje);
8. Dokaz o statusu boravka na trenutnoj adresi – kolektivni ili alternativni smještaj, podstanarski status – ugovor ili pismena saglasnost vlasnika stambenog objekta u kojem podnositelj zahtjeva trenutno stanuje.      

    

    

Prestanak statusa raseljene osobe

Status raseljene osobe prestaje:

1. Dobrovoljnim povratkom u ranije prebivalište;
2. Odbijanjem povratka u ranije prebivalište iako je dobrovoljni povratak u ranije mjesto prebivališta moguć, siguran i dostojanstven i kada ne postoje uvjerljivi razlozi koji proizilaze iz ranijeg proganjanja ili uvjerljivi humanitarni razlozi;
3. Kada se raseljena osoba dobrovoljno odlučila na stalno nastanjenje u drugo mjesto na području Federacije BiH;
4. Kada je raseljena osoba dobrovoljno raspolagala svojom predratnom imovinom u ranijem mjestu prebivališta (prodaja, zamjena, izdavanje pod zakup);
5. Kada raseljena osoba raspolaže svojom imovinom u mjestu boravka (kupovina ili izgradnja kuće – stana);
6. Kada je raseljena osoba iskoristila pomoć – donaciju za nužnu opravku vlastite kuće ili stana u mjestu prebivališta / boravka;
7. U slučaju smrti.

 

Filed under: raseljeni   |  Ostavite Komentar
Oznake:raseljeni

Info – status povratnika

25Srp08

Pojam povratnik

Povratnik je izbjeglica iz BiH ili raseljena osoba koja je nadležnom tijelu izrazila volju za povratak u ranije prebivalište i koja je u procesu tog povratka, kao i izbjeglica iz BiH i raseljena osoba koja se vratila u svoje ranije prebivalište (članak 5. Zakona o raseljenim osobama i povratnicima u FBiH i izbjeglicama iz BiH).

 

Način stjecanja statusa povratnika

Na osobni zahtjev stranke Služba za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice izdaje uvjerenje o statusu povratnika temeljem sljedeće dokumentacije:

1. Kućna lista (Mjesna zajednica iz mjesta povratka);
2. CIPS – prijave boravka (za punoljetne članove) i rodni listovi (za djecu);
3. Uvjerenje o prebivalištu 1991. godine (iz MUP-a);
4. Odjava iz evidencije statusa raseljenih osoba ili izbjeglica.

Obrazac zahtjeva za izdavanje uvjerenja o statusu povratnika može se dobiti na info pultu Centra za pružanje usluga građanima koji se nalazi u sklopu zgrade Gradske uprave Grada Mostara na adresi Adema Buća br. 19. Zahtjev s prilozima predaje se na šalteru br. __ svakog radnog dana od 8,00 do 15,00 sati.
U slučaju nekompletnosti zahtjeva, službenik na prijemu će upozoriti podnositelja zahtjeva na utvrđeni nedostatak. Ukoliko, i nakon upozorenja, podnositelj zahtjeva inzistira da zahtjev bude zaprimljen, zahtjev će se zaprimiti i proslijediti nadležnom tijelu na daljnje postupanje.
Voditelj postupka koji zaprimi takav zahtjev pismeno će izvijestiti podnositelja o nekompletnosti zahtjeva i odrediti mu primjeren rok za dostavljanje nedostajućih dokumenata (najdalje 10 dana od dana prijema pisane obavijesti).
Ako podnositelj zahtjeva ne otkloni uočene nedostatke tj. ne dostavi nedostajuću dokumentaciju, nadležno tijelo donijet će zaključak kojim će se konstatirati da se smatra da podnesak nije ni podnesen.
Od dana kompletiranja zahtjeva tj. od dana prijema nedostajuće dokumentacije počet će se računati rok za rješavanje po zahtjevu.

 

Postupak rješavanja

 Zahtjev predat na šalteru proslijeđuje se šefu Službe za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice u Odjelu za društvene djelatnosti, koji ga potom dostavlja službeniku ovlaštenom za vođenje upravnog postupka.
Ovlašteni službenik uvidom u priložene akte utvrđuje ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete za sticanje statusa povratnika, te izrađuje nacrt uvjerenja i proslijeđuje ga šefu Službe za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice na provjeru i potpis.
Potpisano uvjerenje dostavlja se na protokol i šalje poštom podnositelju zahtjeva.
Rok za rješavanje zahtjeva je 15 dana od dana prijema urednog zahtjeva.
Službenik ovlašten za vođenje upravnog postupka odgovoran je za pravilnu primjenu Zakona o upravnom postupku, a osobito je odgovoran da se zahtjevi rješavaju u zakonom propisanim rokovima.

 

Prestanak statusa povratnika

 Povratnici to prestaju biti protekom roka od šest mjeseci, računajući od dana kada su se ponovno nastanili u svoje ranije prebivalište – adresu prebivališta (članak 5. Zakona o raseljenim osobama i povratnicima u FBiH i izbjeglicama iz BiH).

Filed under: povratnici   |  Ostavite Komentar
Oznake:povratnici

Zakon

09Tra08

Zakon o raseljenim osobama i povratnicima u FBiH i izbjeglicama iz BiH

I – TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim zakonom uređuju se temeljna prava i obveze raseljenih osoba i povratnika, sticanje i prestanak statusa, njihov povratak u prebivalište iz kojeg su raseljeni (u daljnjem tekstu: prebivalište), način vođenja evidencije o tim osobama, osiguravanje sredstava za povratak i ostvarivanje drugih prava, kao i drugih pitanja u vezi s pravima i obvezama ovih osoba na području FBiH (u daljnjem tekstu: Federacije).

 

Članak 2.

Pitanja u vezi s raseljenim osobama, povratnicima u Federaciji i izbjeglicama iz BiH uređuje se u skladu sa Zakonom o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 23799, 21/03 i 33/03), ovim zakonom i propisima županija.

 

Članak 3.

Nadležni organi Federacije, županija i općina obvezani su da, u skladu s Ustavom FBiH, ustavom županije, ovim zakonom, drugim propisima i dokumentima, podstiču povratak i stvaraju političke, ekonomske i društvene uvjete koji doprinose dobrovoljnom, sigurnom i održivom povratk raseljenih osoba BiH i izbjeglica iz BiH.

II – PRIZNAVANJE I PRESTANAK STATUSA RASELJENE OSOBE I POVRATNIKA U FBiH

Članak 4.

Raseljena osoba, usmislu ovog zakona, je državljanin Bosne i Hercegovine koji je nakon 30. travnja 1991. godine raseljen na području Federacije usljed sukoba, progona, iz opravdanog straha od progona ili povreda ljudskih prava na području Bosne i Hercegovine, a ne postoje uvjeti za siguran i dostojanstven povratak u svoje prebivalište, niti se dobrovoljno odlučila na izbor novog mjesta življenja.

Članak 5.

Povratnik je izbjeglica iz BiH ili raseljena osoba koja je nadležnom organu izrazila volju za povratak u ranije prebivalište i koja je u procesu tog povratka, kao i izbjeglica iz BiH i raseljena osoba koja se vratila u svoje ranije prebivalište.

Povratnici to prestaju biti protekom roka od šest mjeseci, računajući od dana kada su se ponovno nastanili u svoje ranije prebivalište – adresa prebivališta.

Povratnikom se ne smatra, u smislu ovog zakona, osoba koja se nastanila u drugo mjesto prebivališta u Bosni i Hercegovini.

 

Članak 6.

Izbjeglica iz BiH, u smislu ovog zakona, je državljanin Bosne i Hercegovine koji se nalazi izvan BiH, a koji je zbog sukoba prognan iz svog prebivališta ili je napustio svoje prebivalište u Bosni i Hercegovini i izbjegao u inozemstvo, nakon 30. travnja 1991. godine bojeći se opravdano, da će biti progonjen zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj socijalnoj skupini ili svojih političkih mišljenja i koji nije u mogućnosti da se sigurno i dostojanstveno vrati na svoje ranije prebivalište niti je dobrovoljno odlučio da se trajno nastani izvan Bosne i Hercegovine.

Status raseljenje osobe priznaje se izbjeglici iz BiH koj se vratio u Bosnu i Hercegovinu i koji nije u mogućnosti da se sigurno i dostojanstveno vrati u svoje ranije prebivalištče niti je odlučio da se trajno nastani na drugom mjestu u Bosni i Hercegovini.

Članak 7.

O priznavanju i prestanku statusa raseljene osobe, u smislu ovog zakona, kao i priznavanju njihovih prava i obveza, odlučuje nadležni oragan uprave županije određen županijskim propisom.

Protiv rješenja iz staka 1. ovog članka može se izjaviti žalba Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Federalnom ministarstvo), u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Protiv rješenja iz stavka 2. ovog članka, može se pokrenuti upravni spor.

O pravima i obvezama raseljenje osobe i povratnika, koje su određene propisom županije, odlučuje nadležan organ određen propisom županije.

Članak 8.

Status raseljene osobe priznaje se od dana kada je raseljena osoba ili povratnik podnijela zahtjev za priznavanje tog statusa.

Osobi, kojoj je priznat status raseljene osobe, izdaje se iskaznica raseljene osobe.

Na lični zahtjev povratnika nadležna služba izdaje uvjerenje o statusu povratnika.

Propis o obrascu iskaznice iz stavka 3. ovog članka donosi federalni ministar nadležan za poslove raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: ministar).

Članak 9.

Status raseljene osobe neće se priznati osobi koja je pravosnažnom odlukom osuđena za krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Suda Bosne i Hercegovine, a takvoj osobi status raseljene osobe ponovno će biti priznat nakon cjelokupnog izdržavanja kazne.

Članak 10.

Status raseljene osobe prestaje:

1. dobrovoljnim povratkom u ranije prebivalište;

2. odbijanjem povratka u ranije prebivalište iako je dobrovoljni povratak u ranije mjesto prebivališta moguć, siguran i dostojanstven i kada ne postoje uvjerljivi razlozi koji proizilaze iz ranijeg proganjanja ili uvjerljivi humanitarni razlozi;

3. kada se raseljena osoba dobrovoljno odlučila na stalno nastanjenje u drugo mjesto na području Federacije BiH;

4. kada je raseljena osoba dobrovoljno raspolagala svojom predratnom imovinom u ranijem mjestu prebivališta (prodaja, zamjena, izdavanje pod zakup);

5. kada raseljena osoba raspolaže svojom imovinom u mjestu boravka (kupovina ili izgradnja kuće – stana);

6. kada je raseljena osoba iskoristila pomoć – donaciju za nužnu opravku vlastite kuće ili stana u mjestu prebivališta / boravka;

7. u slučaju smrti.

III – PRAVA I OBVEZE RASELJENIH OSOBA I POVRATNIKA

Članak 11.

Osobama kojima je priznat status raseljene osobe i povratnika privremeno se osiguravaju sljedeća prava:

1. pomoć u nužnoj opravci vlastitih kuća ili stanova;

2. pomoć u korištenju kredita ili donacija za otpočinjanje poslova u pogledu stvaranja prihoda za sebe i svoju obitelj;

3. privremeni smještaj;

4. neophodna ishrana;

5. socijalna adaptacija i psihološka podrška;

6. zdravstvena zaštita;

7. obrazovanje djece i mladeži;

8. podmirivanje drugih nužnih životnih potreba.

Povratnik ne gubi pravo na pomoć u održivom povratku i nužnoj opravci vlastitoga stana ili kuće i nakon prestanka statusa.

Županije, u skladu sa materijalnim mogućnostima, mogu osobama iz stavka 1. ovog članka utvrditi i druga prava.

Članak 12.

Privremenim smještajem, u smislu čl. 11. stavak 1. točka 3. ovog zakona, smatra se osiguranje prostora za stanovanje osoba iz čl. 4. i 5. ovog zakona s članovima njihove obitelji, a on se određuje prema broju i uzrastu ovih osoba.

Privremeni smještaj osigurava se u: prihvatnim – tranzitnim centrima, kolektivnim centrima, naseljima koja su izgrađena, rekonstruirana ili adaptirana za potrebe smještaja osoba i stavka 1. ovog članka, kao i stanovima i kućama obitelji koje prihvate ove osobe i raspoloživim stanovima.

Takav smještaj neće biti dodijeljen ukoliko te osobe imaju na raspolaganju dovoljno sredstava, uključujući primanja, koja su dovoljna za potrebe njihovog smještaja.

Nadležni organi županije / općine utvrdit će najmanji iznos sredstava, iz stavka 3. ovog članka, na raspolaganju koji odgovara iznosu sredstava utvrđenog u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštanim stanovima (“Službene novine Federacije BiH”, br. 11/98; 38/98; 12/99; 18/99; 27/99; 43/99; 56/01; 15/02 i24/03) i Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana (“Službene novine Federacije BiH”, br. 11/98; 29/98; 27/99; 43/99; 37/01; 56/01; 15/02 i 2/03).

Ukoliko je raseljena osoba i povratnik regulirala smještaj u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovim i Zakonom o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana i uz odobrenje nadležnog organa, a od nje je zatraženo da napusti smještaj u kojem se trenutno nalazi, ima pravo na drugi odgovarajući smještaj u skladu s ovim zakonom na način i pod uvjetima utvrđenim županijskim propisima iz oblasti stambenih odnosa.

Ova odredba se primjenjuje na osobe iz stavka 1. ovog članka ako se utvrdi da su korisnici kuće ili stana bez odobrenja nadležnog organa, a ne mogu se vratiti u svoje ranije prebivalište, što nadležni organ provjerava po službenoj dužnosti.

Članak 13.

Prihvatno-tranzitni centar je zatvoreni prostor koji se sastoji od jedne ili više prostorija funkcionalno povezanih.

U prihvatno-tranzitnom centru moraju se osigurati prostori namijenjeni za: kuhinju sa blagovaonicom, pranje rublja, kupanje i sanitarne čvorove, prostor za dnevni boravak i spavonice.

Najmanji kapacitet prihvatno-tranzitnog centra je za 40 osoba, s minimalnom površinom od 5 m² po osobi.

Prihvatno-tranzitni centar koristi se za smještaj osoba iz čl. 4. i 5. ovog zakona do osiguranja drugog smještaja, a najviše 90 dana od dana prihvata.

Članak 14.

Kolektivnim centrom se smatra zatvoreni prostor raznih namjena, koji se koristi u slučaju izuzetne potrebe za privremeni smještaj osoba iz čl. 4. i 5. ovog zakona, do osiguranja drugog trajnijeg smještaja.

Prostor koji se koristi kao kolektivni centar mora zadovoljavati osnovni uvjet da ima jednu ili više prostorija koje su funkcionalno povezane na način kojim osiguravaju odvijanje neophodnih funkcija ishrane, spavanja, održavanja higijene i boravka.

Kolektivni centar je najmanjeg kapaciteta za 40 osoba, s minimalnom površinom od 5 m² po osobi.

Članank 15.

Naseljem koje je namjenski izgrađeno, rekonstruirano ili adaptirano u svrhu smještaja osoba iz čl. 4. i 5. ovog zakona smatra se veći broj stambenih i drugih objekata izgrađenih ili rekonstruiranih na ograničenom prostoru u kojima se osigurava prostor od minimalno 6 – 8 m² stambene površine po osobi.

U naselju iz stavka 1. ovog članka moraju se osigurati uvjeti za odvijanje funkcija ishrane, spavanja, održavanja higijene i drugih uvjeta u vezi s boravkom ovih osoba.

Članak 16.

Raspoloživim stanovima, u smislu ovog zakona, smatraju se stanovi kojima se osigurava stambeni prostor minimalne površine 8 – 10 m² koji se mogu koristiti za privremeni smještaj osoba iz čl. 4. i 5. ovog zakona, na način i pod uvjetima utvrđenim županijskim propisima i propisima iz oblasti stambenih odnosa.

 

Članak 17.

Izuzetno, a u cilju osiguravanja potrebnih minimalnih uvjeta za smještaj osoba iz čl. 4. i 5. ovog zakona, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije), uz suglasnost vlade županije, utvrđuje određene objekte na podrulčju županije koji su od federalnog značenja za privremeni smještaj ovih osoba.

Članak 18.

Pravo na neophodnu ishranu, socijalnu adaptaciju i psihološku podršku, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje djece i mladeži i podmirenje drugih životnih potreba osigurava se osobama iz čl. 4. i 5. ovog zakona, u skladu s ovim zakonom, županijskim propisima i drugim propisima iz oblasti socijalne zaštite.

Članak 19.

Obim prava iz čl. 11. točke 3. – 8. ovog zakona određuje se temeljem toga je li osoba iz čl. 4. i 5. ovog zakona uposlena ili ne, je li korisnik mirovine, socijalne pomoći, je li izdržavana osoba ili ostvaruje prihod po drugom osnovu.

Ukoliko osoba iz stavka 1. ovog članka ne ostvaruje prava navedena u stavku 1. ovog članka, ta prava će ostvarivati u skladu s propisima županije.

Članak 20.

Raseljenje osobe i povratnici dužni su prijaviti svaku promjenu koja utiče na obim ili prestanak prava iz članka 11. ovog zakona, nadležnom organu županije, u roku od 15 dana od dana nastanka te okolnosti.

Okolnosti iz stavka 1. ovog članka, nadležni organ provjerava po službenoj dužnosti.

IV – POVRATAK RASELJENIH OSOBA I IZBJEGLICA IZ BiH NA PODRUČJU FEDERACIJE BiH

Članak 21.

Osobe iz čl. 4, 5. i 6. ovog zakona imaju pravo da se slobodno vrate u svoja prebivališta ili u druga mjesta koja su izabrali da se u njima nastane, bez rizika uznemiravanja, zastrašivanja, progona ili diskriminacije po osnovu spola, nasilja na osnovu spola, uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja po spolu.

Povratnici iz stavka 1. ovog članka, bez obzira na koji način su se vratili, dužni su se prijaviti nadležnoj općinskoj službi radi evidencije.

Radi stvaranja uvjeta za povratak osoba iz stavka 1. ovog članka, nadležni organi Federacije, županije i općine preduzimat će potrebne mjere, kao što su: slobodu kretanja, poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, povećanje sigurnosti boravka u mjestu povratka, povrat imovine njihovim vlasnicima, popravke i gradnje kuća i stanova, stvaranje uvjeta za održiv povratak i drugih uvjeta koji utiču na siguran i dostojanstven povrtak raseljenih osova i izbjeglica, i dr.

Članak 22.

U cilju osiguranja jednoobrazne i usklađenje realizacije ciljeva utvrđenih Aneksom VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, aktivnosti iz članka 21. stavak 3. ovog zakona koordiniraju se unutar Komisije za izbjeglice i raseljene osobe Bosne i Hercegovine.

Status i nadležnost Komisije za izbjeglice i raseljene osobe uređen je Zakonom o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH.

Članak 23.

U cilju stvaranja potrebnih uvjeta za povratak osoba iz čl. 4, 5. i 6. ovog zakona, nadležni organi Federacije u suradnji s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice) donose planove povratka i repatrijacije ovih osoba za područje Federacije i područje županije.

Članak 24.

Vlada Federacije donosi temelje za izradu planova povratka iz članka 25. ovog zakona na prijedlog Federalnog ministarstva.

Članak 25.

Plan iz članka 23. ovog zakona za područje Federacije donosi Vlada Federacije, a za područje županije vlad županije.

Članak 26.

U cilju stvaranja uvjeta za povratak raseljenih osoba i izbjeglica iz BiH, nadležni organi Federacije i županije daju potrebne informacije ovim osobama, a posebno o uvjetima za povratak i u tom smislu surađuju s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice, UNHCR-om i drugim nadležnim međunarodnim organizacijama, ostvaruju međuentitesku suradnju, međusobnu suradnju, kao i suradnju s drugim organima i organizacijama.

Članak 27.

Opći kriteriji za utvrđivanje potencijalnih korisnika prava pomoći u rekonstrukciji stmbenih jedinica su:

1. da je izbjeglica iz BiH, raseljena osoba u BiH ili povratnik;

2. da je iskazao namjeru za povratak;

3. da je utvrđen status vlasništva ili stanarsko pravo nad stambenom jedinicom koja je predmet rekonstrukcije;

4. da je na dan 30.04.1991. godine imao prebivalište u stambenoj jedinici koja je predmet rekonstrukcije;

5. da se stambena jedinica koja je predmet rekonstrukcije smatra neuvjetnom za stanovanje, u skladu s odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta;

6. da on i članovi njegovog domaćinstva iz 1991. godine nemaju na području BiH drugu stambenu jedinicu koja se smatra uvjetnom za stanovanje, u skladu s odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta.

7. da nije primio pomoć u rekonstrukciji, dovoljnu da zadovolji odgovarajuće standarde o minimumu stambenih uvjeta.

Federalno misnistarstvo će s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice i Vladama Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine zajednički usuglasiti, unutar Komisije za izbjeglice i raseljene osobe Bosne i Hercegovine, posebne krijerije za odabir prioritetnih korisnika i dobivanje pomoći za rekonstrukciju i povratak, kao i posebne standarde i procedure kojima se osigurava poštivanje oćih i posebnih kriterija, puna transparentnost procesa i pristup informacijama od strane korisnika.

Federalno ministarstvo će, svojim podzakonskim aktima, osigurati primjenu posebnih kriterija, standarda i procedura iz predhodnog stavka.

Članak 28.

Odluka o odabiru korisnika, sastavljena u skladu s člankom 27. ovog zakona, zajedno s kriterijima temeljem kojih su izabrani, objavljuje se dnevnim novinama i putem općinskih oglasnih ploča, kako u općinama gdje boravi raseljena osoba tako i općinama planiranog povratka, poštujući zaštitu podataka odabranog korisnika pomoći.

Članak 29.

U roku od 15 dana po podnošenju žalbi u skladu s člankom 28. ovog zakona, Federalno ministarstvo će provesti postupak provjere zasnovan na podacima koji su sadržani u žalbama i objaviti svoje zaključke, u skalu s važećim zakonskim propisima.

Nakon provedenog postupka provjere, Federalno ministarstvo o svojim zaključcima u pismenoj formi obavješćuje podnositelje žalbi.

Članak 30.

Federalno ministarstvo zaključuje pojediačne tirpartitne sporazume, sa svakim korisnikom, koji sadrži osobne podatke, kao i količinu i vrstu pomoći, a u skladu s naputcima koje će donijeti Ministar u roku od 15 dana nakon stupanja na snagu ovog zakona.

Korisnik potpisuje tipartitni sporazum, zajedno s osobom koju je Federalno ministarstvo ovlastilo za potpisivanje sporazuma u ime Federalnog ministra, te ovlaštenim predstavnikom županije / općine gdje će biti dostavljena pomoć. Svaki potpisnik dobija primjerak sporazuma, a primjerak istog se upućuje i Komisiji za izbeglice i raseljene osobe Bosne i Hercegovine.

Članak 31.

Federalno ministarstvo, u skladu s postupcijma određenim Zakonom o obligacijskim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94) u skladu sa zakonskim pravima koja proističu iz ugovora, raskida sve ugovore sa dobavljačima koji prekrše važeće tenderske procedure, ili koji ne provedu projekte pomoći kako je to utvrđeno ugovorom.

Članak 32.

Korisnici imaju pravo da podnesu žalbu Federalnom ministrstvu, ukoliko smatraju da dobavljač, s kojim je Federalno ministarstvo sklopilo ugovor za provedbu projekta pomoći ne ispunjava svoje obveze ili na neadekvatan način ispunjava svoje obveze predviđene ugovorom.

Ministar formira Komisiju koja će ispitati navode o neizvršavanju ili neodgovarajućem izvršavanju u provedbi projekata pomoći.

Federalno ministarstvo usvaja Pravilnik o radu kojim se regulira rad Komisije, uključujući i poslovnik i sastav Komisije. Pomenuta Komisija će u pravilu odražavati ravnopravnu zastupljenost spolova.

Ministar poduzima odgovarajuće korektivne mjere zasnovane na nalazima Komisije.

Članak 33.

Korisnici koji dobiju pomoć temeljem netočnih podataka ili lažnih izjava, ili u slučaju ako preusmjere pomoć u nenamjenske svrhe, Federalnom ministarstvu će dati nadoknadu u iznosu pogrešno upotrijebljene ili pogrešno dodijeljene pomoći, ili vraćaju svu pomoć koju su dobili putem Federalnog ministarstva.

Članak 34.

Podatke o svim ugovorima, kao i kopije svih ugovora i potvrde o isporuci vodi Federalno ministarstvo i isti će biti dostupni javnosti u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 32/01).

Članak 35.

Federalno ministarstvo osigurava transparentnost svakog odorenog projekta putem svog knjigovodstva i računovodstva.

Svaki projekt ima jasne proračunske stavke i uključuje sve informacije koje su posebno navedene u upustvu ili upustvima kojima se uređuje projekt, a koje izdaje Federalno ministarstvo.

Federalno ministarstvo je obvezno da Komisiju za izbjeglice i raseljene osobe Bosne i Hercegovine obavijesti o napretku ostvarenom u provedbi prejekata svaka tri mjeseca.

Članak 36.

Bliži propis o organizaciji povrataka raseljenih osoba i osoba iz članka 5.. u smislu ovog zakona, postupku povratka i drugim pitanjima u vezi s povratkom ovih osoba donosi Ministar, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

V – NADLEŽNOSTI ORGANA U OSTVARIVANJU PRAVA RASELJENIH OSOBA I POVRATNIKA

Članak 37.

U cilju ostvarivanja prava i stvaranja uvjeta za povratak raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona na područu Federacije BiH, Vlada Federacije, Federalno ministarstvo i nadležni organi županije, u koordinaciji s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglica, preuzimaju odgovarajuće mjere, a naročito:

1. Vlada Federacije:

• donosi plan povratka i repatrijacije raseljenih osoba i izbjeglica iz BiH, najmanje jedanput godišnje;

• donosi plan obnove, izgradnje objekata i naselja za smještaj raseljenih osoba i povratnika koji su od federalnog značaja;

• donosi temelje za izradu planova iz članka 23. ovog zakona;

• utvrđuje bilans potrebnih sredstava kada nisu dovoljna financijska sredstva županije, a sve u cilju stvaranja uvjeta za povratak i ostvarivanje prava raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona;

• nominira članove u Komisiju za izbjeglice i raseljene osobe Bosne i Hercegovine.

1. Ministarstvo:

• izrađuje prijedloge godišnjeg plana povratka i repatrijacije iz točke 1. ovog članka;

• priprema temelje za izradu planova iz članka 24. ovog zakona;

• prati realizaciju županijskih planova povratka i repatrijacije;

• podstiče i pomaže u realizaciji županijskih planova povratka i repatrijacije;

• planira i sprovodi plan izgradnje objekata, rekonstrukciju i obnovu naselja za smještaj raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona;

• priprema bilans potrebnih sredstava iz točke 1. ovog članka;

• surađuje s nadležnim organima županija i općina, ostvaruje međuentitetsku suradnju i suradnju s UNHCR-om, drugim međunarodnim organizacijama i drugim organima i organizacijama;

• vodi centralnu evidenciju o raseljenim osobama i osobama iz članka 5. ovog zakona temeljem izvješća županija;

• vodi druge poslove u vezi s ostvarivanjem prava raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona, u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, ovim zakonom i drugim propisima.

1. Županija:

• donosi plan povratka i repatrijacije za područje županije;

• planira i sprovodi izgradnju objekata, rekonstrukciju i obnovu naselja za smještaj raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona koji su od županijskog značaja;

• priprema i donosi bilans potrebnih sredstava za područje županije, radi stvaranja uvjeta za povratak i ostvarivanje prava raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona;

• utvrđuje nositelje aktivnosti i izvore sredstava, potrebnih za ostvarivanje prava raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona, za područje županije;

• organizira smještaj i rad prihvatno-tranzitnih i kolektivnih centara;

• vrši popis i vodi osnovnu evidenciju o raseljenim osobama iz članka 5. ovog zakona na svom području i dostavlja izvješće Federalnom ministarstvu;

• surađuje s nadležnim organima općina, drugih županija i nadležnim organima Federacije, kao i s UNHCR-om, drugim međunarodnim organizacijama, posebno u vezi s unapređenjem planiranog povratka raseljenih osoba i osoba iz članaka 5. ovog zakona;

• vrši i druge poslove u vezi s ostvarenjem prava raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona, u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, ovim zakonom, ustavom županije, propisima županije i drugim propisima i aktima.

VI – POPIS I EVIDENCIJA RASELJENIH OSOBA I POVRATNIKA

Članak 38.

Nadležni organ županije vrši popis i vodi evidenciju o raseljenim osobama i osobama iz članka 5. ovog zakona na tom području i mjesečno dostavlja izvješće Federalnom ministarstvu.

Središnju evidenciju o raseljenim osobama i osobama iz članka 5. ovog zakona za područje Federacije vodi Federalno ministarstvo temeljem osnovnih evidencija iz stavka 1. ovog članka.

Bliži propis o vođenju središnje i osnovne evidencije iz ovog članka donosi Ministar.

VII – SREDSTVA ZA FINANCIRANJE POTREBA RASELJENIH OSOBA I IZBJEGLICA

Članak 39.

Sredstva za financiranje potreba raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona osiguravaju se iz:

• fonda za povratak koji sufinancira i Vlada Federacije;

• proračuna federacije;

• proračuna županija i općina;

• financijske pomoći zemalja prihvata izbjeglica iz BiH;

• relevantnih međunarodnih organizacija;

• donacija i kredita za ove svrhe, koje su osigurale međunarodne financijske organizacije, domaći subjekti;

• donacija iz privatnog sektora;

• drugih izvora.

Članak 40.

Sredstva za financiranje koriste se za ostvrivanje potreba i stvaranja uvjeta za povratak raseljenih osoba i osoba iz članaka 5. ovog zakona, a u skladu s ovim zakonom i propisima županije.

VIII – NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA

Članak 41.

Nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih za njegovo provođenje vrše Federalno ministrstvo i županijski organ, svatko u okviru svoje nadležnosti.

IX – KAZNENE ODREDBE

Članak 42.

Novčanom kaznom od 500 KM do 2.000 KM kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u nadležnom organu uprave i radnik organa uprave ako:

1. prizna ili oduzme status raseljene osobe i povratnika suprotno uvjetima ovog zakona (članak 4 – 7);

2. onemogući privremeni smještaj raseljenoj osobi i osobi iz članka 5. ovog zakona u skladu s člankom 11. ovog zakona;

3. onemogućava slobodan i dobrovoljan povratak raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona (članak 21);

4. ne dostavi podatke o popisu i evidencijama raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona;

5. učini ili propusti radnju zbog koje su povrijeđena neka od ostalih prava raseljenih osoba i osoba iz članka 5. ovog zakona koja im pripadaju u skladu s ovim zakonom;

6. daje netočne podatke ili lažne izjave ili u slučaju ako preusmjeri pomoć u nenamjenjene svrhe iz članka 33. ovog zakona.

X – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 43.

Iskaznice i rješenja kojima se dokazuje status raseljene osobe i uvjerenja o priznatom statusu osoba iz članka 5. ovog zakona izdate na području Federacije, važit će dok se ne utvrdi drukčije.

Članak 44.

Županije će uskladiti svoje propise s ovim zakonom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Članak 45.

Danom stupanja na snagu ovog zakona, na području Federacije prestaje primjena Zakona o raseljenim osobama – prognanicima i izbjeglicama – povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 19/00, 56/01, 27/02, 18/03 i 42/04).

Članak 46.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacija BiH”.

 

U Sarajevu, studeni 2004. godine

Predsjedavajući                                                  Predsjedavajući

Doma naroda                                                Predstavničkog doma

Parlamenta Federacije BiH                                  Parlamenta Federacije BiH

Slavko Matić                                                          Muhamed Ibrahimović

Filed under: povratnici, raseljeni   |  2 Komentari
Oznake:raseljeni, zakon